/Dokumenti/Nastava/Studentski%20znanstveni%20radovi/logo%5B1%5D.gif) |
SVEUČILIŠTE
U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU |
 |
Metode istraživanja
II
prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić
NIKOLINA ŽIVIČNJAK
Sociologija, 2. godina
ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO
Sažetak:
Pitanje ″Što je istraživačko novinarstvo?″ još uvijek izaziva rasprave čak i među samim novinarima. Jedni ga smatraju vrhuncem novinarskog umijeća, dok drugi smatraju da je to tek pomodni naziv za dobro, staro, temeljito novinarstvo. No istraživačko novinarstvo postoji, a ono što ga čini posebnim je ″ kopanje ispod površine ″, dok je ″ obično ″ novinarstvo samo neutralno prenošenje informacija. Istraživački novinari na temelju postojećih tragova otkrivaju što se dogodilo. Ne postoji jedinstvena definicija istraživačkog novinarstva. Ono je uzbudljivo, zanimljivo, zahtjevno i traži puno vremena, no nije ništa drugo nego otkrivanje onoga što neke osobe, tvrtke ili vladine organizacije ne žele da javnost sazna. Nezaobilazni elementi oko kojih se većina autora slaže su da se priča mora temeljiti na originalnom istraživačkom radu novinara, otkriti informacije koje pojedinac, organizacija ili vladino tijelo nastoji sakriti od javnosti, i da argumentirano ukazuje na problem od općeg interesa.
Ključne riječi: istraživačko novinarstvo, novinari istraživači, istraživački rad, informacije, javnost, javni interes
1. UVOD
Istraživačko novinarstvo smatra se najblistavijom i najzahtjevnijom vrstom novinarstva. Istraživački novinar je muškarac ili žena čija je zadaća da otkrije istinu i identificira odstupanja od nje u bilo kojem dostupnom mediju (radio, tisak, televizija, Internet ), no i mnogo više od toga. Proces istraživačkog novinarstva najčešće započinje nekom slutnjom ili dojavom od izvora koji tvrdi da netko ili nešto zahtjeva pomnije istraživanje (Ricchiardi,1996: 108) . Kada se novinar odluči na istraživanje, potrebno je najprije vidjeti što se želi istražiti i zašto te pomno isplanirati kako, s kim i na koji način će to učiniti. Zatim slijedi rad, i konstantno vrednovanje prikupljenog materijala. Novinar mora biti spreman na mijenjanje priče u skladu s informacijama koje su prikupljene, i najvažnije provjerene. Istraživačka priča je rezultat novinarovog originalnog rada , znatiželje, aktivne potrage, i želje za razotkrivanjem nečeg što drugi skrivaju. Novinarsko istraživanje složeni je rezultat novinarskog izraza, jer ono može sadržavati elemente izvijesti, reportaže, komentara, izjava, intervjua, a ponekad i drugih žanrova. Ono nastoji zaći u vijest i ići preko nje istražujući joj uzroke, razloge, prethodna i slična zbivanja te moguće posljedice, ispitati neku društvenu (aktualnu) temu, bilo da je ona politička, ekonomska, kulturna, socijalna ili se odnosi na neku zajednicu- naciju, građane. Novinari u Hrvatskoj malo istražuju no razlog tome nije nezainteresiranost ili netalentiranost, već činjenica da se novinarska otkrića očekuju u jednom danu, što je nemoguće jer se za dobru priču uvijek treba i dobro naraditi, pa stoga dok se u našim medijskim kućama ne stvore uvjeti za ovu vrstu novinarstva ono će i dalje biti u rukama entuzijasta. No bez obzira na sve, istraživačko novinarstvo postoji, a koje su njegove specifičnosti, kako se može razlikovati od ²običnog² novinarstva, kako je nastalo i razvijalo se, kakva je njegova uloga danas, koje su neke specifične teme kojima se bavi te koje su metode istraživanja u ovoj vrsti novinarstva su neka od pitanja čiji će se odgovori naći u ovom radu.
2. ŠTO JE ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO?
Istraživačko novinarstvo nema jedinstvenu definiciju, već sam naziv nas upućuje da je riječ o dubljem, analitičkom bavljenju nekom viješću, temom, fenomenom, ili osobom. Teoretičari medija, novinari i urednici imaju različite pristupe ovoj temi, neke od definicija su da je ono jedan od najtežih novinarskih poslova, da je zahtjevno i naporno, da nije ništa drugo nego otkrivanje onog što netko ne želi da se dozna, no temeljne stvari oko kojih se svi slažu jesu da istraživanje mora biti originalan rad reportera, a ne prenošenje rezultata tuđeg truda, da tema mora biti osobno zanimljiva za čitatelje te da mora ukazivati na probleme javnog interesa. Bitna karakteristika te vrste novinarstva je jasan angažman na ciljevima koji su korisni za zajednicu, i koji legitimiraju zakonito i društveno poželjno ponašanje. Da bi došli do priče koja bi predstavljala sve navedeno, potrebni su nam i izvori koji su neizostavni. Imamo uglavnom tri tipa izvora : dokumenti- sve ono što je napisano, fotografirano, snimljeno (računi, potvrde, čekovi, pisma…), zatim ljudi- postoje tri mitska duboka grla; Svjedok, Osvetnik i Pravednik, koja postoje gotovo u svakoj priči. Svjedok je slučajno vidio što se dogodilo, Osvetnik je osobno oštećen ili osramoćen, i u potrazi je za zadovoljštinom, a Pravednik je onaj kojeg motivira moralno zgražanje nad onim što je počinjeno ( Bešker, 2004: 10-11 ) . Treći izvor predstavljaju osobna opažanja samih novinara, jer ništa ne može zamijeniti izraz lica, trzaj, osmijeh ili gestu, koju novinar zamijeti kod sugovornika , bez obzira o tome što on govori, i time može dobiti nezamjenjivu informaciju. Za vrijednost istraživačke priče nije bitno da li se novinar bavi korupcijom političara ili pronevjerama, odnosno bitno je kako se bavi tom temom da one bila istraživačka priča. Npr.novinar može izvještavati o kućnim ljubimcima, kroz priče ljudi koji su život posvetile brizi za životinje, no to ne predstavlja istraživačku priču, dok recimo, s druge strane taj isti novinar istražuje nabavljanje egzotičnih ljubimaca iz inozemstva, i nailazi na korumpiranost carinika i slične stvari, tada taj novinar ima istraživačku priču.
3. POVIJEST ISTRAŽIVAČKOG NOVINARSTVA
Korijeni istraživačkog novinarstva sežu u ranu povijest samog novinarstva, ono se smatra odgovorom na restrikcije koje razlikuju barok od humanizma i renesanse, odnosno na upotrebu inkvizicije kao političkog instrumenta, za čije vrijeme se nije smjelo objavljivati bez prethodnog dopuštenja. Kao početak istraživačkog novinarstva u suvremenom smislu navodi se 1720.godina. Te godine u Engleskoj su dvojica liberala John Trenchard i Thomas Gordon pod pseudonimom ² Cato ² u novinama ² London Journal ² objavljivali svoja Katonova pisma, koja su predstavljala detaljne izvijesti o radu parlamentarnog povjerenstva koje je trebalo razjasniti tada ključni ekonomski i politički skandal, a to je bilo financiranje Kraljeve stajaće (profesionalne) vojske (Bešker, 2004: 50 ). Tu se javljaju mnogi tipični sastojci istraživačkog novinarstva, no i društva kojemu je ono potrebno: demokratsko, isprepleteno javnim i tajnim političkim i ekonomskim interesima, gdje parlament istražuje, a javnost prosuđuje, tj. u društvu gdje postoji protuteža moći, kako u vlasti, tako i u nadzoru te i u informiranju. U 19. stoljeću istraživačko-novinske tekstove piše i Charles Dickens i to o izrabljivanju djece u Engleskoj, zatim i Emile Zola u Francuskoj objavljuje svoju knjigu ² J¢ accuse! ², istraživanje o aferi Dreyfus, dok se u isto vrijeme u Americi razvija pokret populizam, čije je nastajanje potaknuto ekonomskom situacijom i nastojanjima da se pomogne srednjem sloju, a glasnogovornici pokreta predstavljale su novinare novog tipa, koji su otkrivali primjere zloupotrebe političke moći i bogatstva, korupciju i nezakonitost, i u razdoblju od 1902. do 1920. objavili više od tisuću članaka o velikim kompanijama i političkim korupcijama. (E.Foner, J.A.Garraty; The Readers Companion to American History-Boston, Houghton Miflin,1991.) . Te novinare karakterizirao je visoki stupanj socijalne odgovornosti, i vodila ih je neskrivena ambicija da postanu savjest društva. Neki od tih novinara bili su i književni pisci, poput Theodora Dreisera i Jacka Londona, no nitko od njihovih suvremenika nije ni čuo da su se oni bavili novinarstvom, a kamoli da su jedni od utemeljitelja istraživačkog novinarstva. 70.-ih godina prošlog stoljeća stupa na scenu poznata afera Watergate. U Sjedinjenim se državama klasičnim primjerom istraživačkog novinarstva drže izvještaji Washington Posta o aferi Watergate, koji su na koncu doveli do smjenjivanja Nixonove administracije ( Ricchiardi, 1996.: 108.) Afera Watergate odnosi se na aferu prisluškivanja Nixonovih političkih protivnika u koju su bili upleteni i njegovi bliski suradnici. Napravljen je niz istraživačkih priča koje su stvarno razotkrile sam skandal i pokušaj da se taj skandal prikrije, i zbog te činjenice da je uspjela ² srušiti² predsjednika ta afera se smatra najslavnijim uspjehom istraživačkog novinarstva. Nakon toga je ono podivljalo, sve je postajalo metom i svatko se mogao naći na strani napadnutih, a smatralo se da je priča dobra samo u slučaju ako na kraju netko dospije u zatvor. 1975. utemeljena je organizacija Istraživački novinari i urednici (Investigative Reporters and Editors Inc-IRE) koja postoji i danas. U Hrvatskoj su novinska istraživanja objavljivana u Vjesniku u srijedu, a tu su još bila i studentska glasila: Studentski list, Omladinski tjednik i Polet. Među hrvatskim glasilima koja se osobito oslanjaju na istraživačko novinarstvo su Radio 101 i Makarska kronika. Osobita ekspanzija te vrste novinarstva zbiva se u 80-im godinama prošlog stoljeća, kada ono postaje i akademska disciplina.
4. SPECIFIČNOSTI ISTRAŽIVAČKOG NOVINARSTVA
Jedna od podjela novinarstva jest da se ono dijeli na deskriptivno, odnosno opisno, te analitičko, u koje spada istraživačko novinarstvo. Opisno novinarstvo, koje se još i naziva izvjestiteljsko, ima dva zadatka- objaviti sve što je vrijedno i sve što je zanimljivo. Istraživačko novinarstvo ima te kriterije, no oni me nisu dovoljni, tu je i moralni kriterij, kriterij društvene važnosti, odnosno javni interes, podaci se ne uzimaju zdravo za gotovo već su obavezno skloni provjeri, jer najveću grešku predstavlja objava informacija bez provjere. Od angažiranog novinarstva razlikuje se po tome što novinar mora zadržati objektivnost, dok angažirano novinarstvo predstavlja vrstu novinarstva koje smije polaziti od raznih orijentacija novinara. Nemali broj puta istraživačko novinarstvo predstavlja sinonim za skandalističko novinarstvo, no od njega se razlikuje po tome što je društveni interes za temu pretpostavljen njenoj komercijalnosti, no i nemali puta na kraju od istraživanja ispadne skandal zbog same tematike istraživačkog novinarstva tj. zbog otkrivanja stvari koje netko ne želi da javnost sazna. Istraživanje u novinarstvu je kratkoročan zadatak, ono mora biti aktualno i ažurno, te u funkciji prikupljanja i objavljivanja istinitih informacija o događajima i trendovima koji su pojedincu važni za orijentiranje i moguće odlučivanje. Ono ima dvije društvene funkcije što ga razlikuju od inih novinarstava: njegovi rezultati, kada su važni, znaju izazivati neposredne i pa i dalekosežne promjene u javnom mnijenju, te mogu poslužiti kao uporište političkim akcijama, a s druge strane daje poticajnu impuls složenijim i dugoročnijim društvenim istraživanjima ( Bešker, 1996 : 56 ).
5. TEMATIKA NOVINARSKIH ISTRAŽIVANJA
Glavni zadatak istraživačkog novinarstva je već prije spomenuto otkrivanje nečeg što se želi sakriti od očiju javnosti. Istraživačka tema može govoriti o bilo kojoj oblasti: politici, kulturi, kriminalu, ekologiji, zdravstvu, ekonomiji… Nije ograničena ničim drugim osim javnim interesom i aktualnošću. Najčešće teme u svijetu tiču se politike, odnosno razotkrivanja korupcija i iskorištavanja političkog položaja i moći koje ono donosi. Neke specifične teme u nas najviše su vezane uz političku vlast, pravosudni sustav, lokalnu politiku, rad tajnih službi, kriminal, zdravstvo, tj. na teme koje su usko vezane za našu zemlju i za njene stanovnike dok su inozemni novinari orijentirani više na ratove, oružje, terorizam, tj. na teme koje globalne i univerzalne, no nijedan novinar istraživač se neće baviti u inozemstvu temom koja se ne odnosi barem malo na njegovu zemlju. Postoji podjela tema u dvije skupine s obzirom na način na koji one nastaju : deduktivna skupina i induktivna skupina tema. U deduktivnu skupinu spadaju teme koje su nastale od neke uopćene teze, uopćenog podatka, one se mu izroditi iz pitanja poput ² ima li spolne diskriminacije u vojsci² ili ² ima li korupcije u hrvatskim redakcijama². Takav deduktivni pristup istraživanju često je zahtjevniji, novinar ulazi u priču ² izvana ², i raspolaže samo nekim općim hipotezama i da bi se stvorila priča potrebno je čak i mjeseci vremena. S druge strane pri induktivnom odabiru tema počinje se od konkretnog, npr. od anonimne dojave, neslužbenih informacija, nečijih javnih izjava, nekog događaja., kod takvih tema je istraživački proces skraćen zato što su glavne hipoteze jasne u samom početku i stoga ih je lakše provjeriti. Takve induktivne teme prevladavaju u hrvatskome istraživačkom novinarstvu- razotkrivanje korumpiranosti carinika, otkrivanje okolnosti u kojima gradonačelnik u pijanom stanju vozi i bježi policiji u pravilu su rezultat induktivnog pristupa temi.
6. METODE U ISTRAŽIVAČKOM NOVINARSTVU
Mnogi predavači iz ovog područja izbjegavaju dati neke generalne upute, i insistiraju na praktičnom poučavanju ove discipline. Unatoč tome što novinarstvo koristi metode koje nalikuju onima iz znanstvenih istraživanja, ono nije znanost. Karakteristike istraživačke vijesti su originalan rad novinara, iskrena znatiželja kao vodilja u traganju, aktivna potraga, razotkrivanje onoga što drugi skrivaju, te objektivnost. Da bi se došlo do istraživačke priče s ovim karakteristikama, istraživački proces počinje potragom za temom, zatim procjenom te teme, tj. da li je dovoljno zanimljiva za objavu, a to se procjenjuje kroz pravodobnost- zanimljivije je ukoliko se trenutno događa, ili se nedavno dogodilo, zatim blizina- zainteresiranost je veća ako se taj događaj zbio u neposrednoj blizini primaoca vijesti, prominentnost- poznati ljudi privlače više pažnje od manje poznatih, no s druge strane i topla ljudska priča o običnim ljudima isto budi interes, utjecaj- zanimljivije su priče koje se tiču većeg broja ljudi, aktualnost- ako vijesti govore o nečem što je već javna tema te neobičnost i sukob. To procjenjivanje nije univerzalna niti konačna metoda, na procjenu vrijednosti utječu i druge stvari poput novinarske tradicije ili političke orijentacije redakcije. Kada imamo odabranu temu slijedi preliminarno istraživanje kojemu je glavni cilj isključivanje očitih i nepotrebnih pogrešaka. Nakon toga sastavlja se popis izvora informacija, izvori mogu biti materijalni i ljudski. Materijalni su dokumenti, fotografije, a dijele se na sekundarne –odnose se na sve ono što je već objavljeno o predmetu istraživanja, te na primarne koji se odnose na originalne, izvorne dokumente. Ljudski izvor može biti posredan i neposredan. U posredne ljudske izvore pripadaju sugovornici koji imaju informacije o predmetu istraživanja, a u neposredne svi sudionici svjedoci u predmetu. ″Zviždači″ i ″Oštrači sjekira ″ predstavljaju dvije skupine osoba koje dostavljaju novinarima informacije. ″Zviždačima″ pripadaju osobe s nesebičnim motivima, dok ″ Oštračima ″ pripadaju informatori vođeni sebičnim motivima, vlastitom agendom. Najpoznatiji hrvatski primjer
″ Zviždača″ je slučaj Ankice Lepaj koja je 1998. godine novinarki Jutarnjeg lista dostavila podatke o tajnim računima Franje i Ankice Tuđman ( Bešker, 1996 : 118 ). Ankica Lepaj bila je vođena pobunom protiv licemjerja i bahatosti vlasti, te borbom protiv nepravde. Svi izvori podvragavaju se provjeri, a identitet ljudskog izvora informacija često biva zaštićen od strane novinara zbog mogućih neugodnosti i opasnosti kojima bi mogao biti izložen. Metoda kojom se novinari najčešće služe da bi proširili krug informacija zove se metoda snježne grude, odnosno snowball metoda. Na početku novinar ima određen broj sugovornika, a krug se širi na način da od svakog sugovornika zatraži preporuku za daljnje kontakte. Novinar pribavlja informacije od izvora intervjuom, i to najčešće postavlja pitanja s otvorenim završetkom, jer ona potiču konverzaciju. Na samom kraju slijedi intervju s glavnim akterom ili akterima istraživačke priče. Taj razgovor se najčešće odgađa do samog kraja da bi novinar mogao doznati sve okolnosti slučaja i kada objavljivanje priče više ne ovisi o pristanku glavnih aktera na sudjelovanje. Nakon što se obavi taj ključni intervju, istraživački proces je skoro pa gotov, te slijedi samo odluka o tome da li će se krenuti u pisanje priče, koje ovisi o tome da li redakcija smatra da su rezultati dovoljno dobri da se objave.
7. PRIMJER NOVINARSKOG ISTRAŽIVANJA: TRGOVINA LJUDSKIM ORGANIMA
U razdoblju od 4. do 6. travnja objavljeni su u Jutarnjem listu rezultati novinarskog istraživanja o trgovini ljudskim organima. Temeljne hipoteze istraživanja bile su da je crno tržište ljudskim organima rašireno po cijelome svijetu, no da je za čitateljstvo je bitnija situacija na području bivše Jugoslavije, te da su stranice Interneta prepune oglasa osoba koje za cijenu od 10 do 100 tisuća eura prodaju svoje dijelove tijela, najčešće bubrege. Nakon dva mjeseca istraživanja rezultati su pokazali kako se tu javlja organizirani kriminal u posredništvu- liječnici profiteri, koji su posrednici u trgovini ljudskim organima. Bilo je potrebno i pronaći materijalne izvore, no u arhivi Vjesnika o toj temi nije se moglo naći novinarskih članaka, pa su se informacije tražile na Internetu, u oglasniku. Maksimum je bio razgovor s nekim od prodavatelja ili kupca, dok je razgovor s nekim od posrednika bio nemoguć. U ovom slučaju novinari su se lažno predstavili i glumili zainteresirane za kupnju bubrega za bolesnu majku, i tako došli do prodavatelja na Internetu. Istraživanje započeto u arhivi, nastavljeno preko statističara i MUP-a, koji nisu imali na tu temu zabilježenu ni jednu prijavu, nastavljeno preko Interneta dovelo je i do kontakta sa samim prodavateljem, s koji su se novinari čuli telefonom i našli, te tajno fotografirali. Došlo je i do komunikacija sa ravnateljima bolnica koje su bile potencijalne za obavljanje nelegalne transplantacije. Istraživanje je koštalo dvadesetak tisuća kuna, popis izvora sastojao se od pacijenata, ljudi iz udruga bubrežnih bolesnika, te stručnjaka, dok liječnici baš i nisu bili pričljivi, no istraživanje je pokazalo da su neki od tih liječnika pisali pisma preporuke s opisnima stanjima bolesnika liječnicima koji su bili spremni obaviti transplantaciju. Prodavateljima je ostao identitet zaštićen, a objavljena su samo onih liječnika koji su bili spremni operirati bez da su kupac i donator u bližem srodstvu, što je zakonom zabranjeno. Pisani izvori u početku nisu postojali, stvarani su tijekom istraživanja, a odnose se na mailove, laboratorijske nalaze krvi prodavatelja organa, a lokacije kojima su se novinari kretali da bi se sastali s prodavateljima bile su ulice, hoteli kafići. Susreti su bili dobro isplanirani i tajno fotografirani.
ZAKLJUČAK
Istraživačko novinarstvo- postoji li ili ne? To je bilo pitanje na koje ovaj rad daje odgovor. Neko vrijeme istraživačko novinarstvo smatrano je samo pomodnim nazivom za staro, temeljito novinarstvo, no činjenica je da to nije istina, ono postoji samo za sebe, zajedno sa svojim karakteristikama, tematikom, metodologijom. Ono se po mnogočemu razlikuje od drugih vrsti novinarstva, a najviše po tome što je društveni interes za temu pretpostavljen njenoj komercijalnosti, istraživačka priča predstavlja originalan rad novinara, a ne samo puko prenošenje vijesti ili tuđeg truda, i glavna tematika je otkrivanje onog što netko želi sakriti od javnosti. Istraživanje u novinarstvu je kratkoročno, aktualno i ažurno, i ime veliki utjecaj na pojedinca u smislu orijentacije i mogućeg odlučivanja oko aktualnih događaja ili trendova. Predmet interesa istraživačkog novinarstva predstavljaju sve moguće javne sfere gdje se mogu naći korupcija, zloupotreba moći i položaja, lažni dobrotvori, zarađivanje na tuđoj nesreći… Koliko god ono predstavljalo dinamičnu i zanimljivu vrstu novinarstva, ono je često naporno, zahtjevno, i nadasve skupo te traži mnogo vremena. U Hrvatskoj je takva vrsta novinarstva još uvijek u povojima, i čeka da se pojave uvjeti za razvitak, do tada leži u rukama nekolicine, koji bez obzira na situaciju, postižu dobre rezultate- poput istraživanja o prodaji ljudskih organa.
LITERATURA:
1. Bešker, Inoslav, Istraživačko novinarstvo, Press Data- medijska agencija HND-a, Zagreb, 2004.
2. Malović, Stjepan i Ricchiardi, Sherry, Uvod u novinarstvo, Izvori, Zagreb, 1996.
3. Zbornik: Istraživačko novinarstvo: Novi modeli javnog komuniciranja, uredio: Plenković, Mario, Hrvatsko komunikološko društvo, Zagreb, 1995.
4. http//: www.netnovinar.org ( 19. 12. 2004. )
Summary:
The question ″ What is investigative reporting?″ is still a cause of debate even among journalists. One side conciders that investigative reporting is the peak of the reporting skills, while the others concider that investigative reporting is only a trendy name for goof, old, thorough journalism. But investigative reporting definitely exists, and the thing that makes it special is ″ digging under the surface ″, while the main role of simple reporting is to neutrally transfer the informations. Investigative reporters determine what has happend according to the existing evidence. There is no unique definition of investigative reporting. It is exiting, interesting, demanding, and it seeks a lot of time, but investigative reporting is nothing else but exposing something that certain person, companies or government agencies do not want the public to know. Unavoidable elements in investigative reporting are that investigative story must be founded on the original investigative work of a reporter, it must expose information that an individual person, organisation, or government body is trying to hide from public knowledge, and to point out the problem of public interest with arguments.
Key words: investigative journalism, investigative reporters, investigative story, informations, public, public interest