Znanstveni rad - Seksualnost u judaizmu

	SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA SOCIOLOGIJU

Metode istraživanja II
prof. dr. sc. Vjekoslav Afrić

KRAMAR ROZANA

Anglistika / Sociologija, 2. godina

myjekyllandhydeness@hotmail.com

Seksualnost u judaizmu

Sažetak

Seksualnost u judaizmu je omeđena naredbom «Plodite se i množite!» (Stvaranje, 1:28), te zabranom rasipanja sjemena. Stajališta prema mnogim pitanjima koja seksualnost donosi podijeljena su s obzirom na to da li je tumačeno sa stajališta ortodoksnog, konzervativnog ili reformističkog judaizma, pri čemu su ortodoksna najstroža i najkonzervativnija, a reformistička najliberalnija i najblaža. Ortodoksni judaizam zahtijeva strogu podjelu na spolove, te strogu podjelu uloga u društvu na spolove, dok je reformizam u svojoj liberalnosti prerastao u uniseks kulturu. Uporište seksualnosti u judaizmu je brak, te su supružnici obvezni čuvati obrednu čistoću koja je propisana odredbama o nida. Ženama u judaizmu pripada važna uloga, pa na polju seksualnosti imaju ista prava kao i muškarci; pravo na uživanje nije im uskraćeno. Zbog zabrane rasipanja sjemena zabranjena je muška masturbacija, kao i svako seksualno ponašanje koje ne može dovesti do začeća djeteta (homoseksualizam, analni i oralni heteroseksualni odnos). Odnos prema muškoj homoseksualnosti stroži je nego prema ženskoj, budući da muškarac u seksualnom odnosu s osobom istog spola rasipa sjeme. Iako je u davnim vremenima za homoseksualizam bila propisana smrtna kazna, ona se ne provodi već stoljećima, a homoseksualnost kao seksualna orijentacija nije grijeh dok ne dovede do homoseksualnog odnosa. Abortus je težak grijeh, no postoje okolnosti u kojima je dopušten, pa čak i poželjan; to su situacije u kojima je fizičko ili psihičko zdravlje majke ugroženo, i u slučaju da je dijete posljedica silovanja žene od muškarca koji joj nije suprug. Preljub je jedan od najtežih grijeha, pa je prevareni supružnik obvezan razvesti se od preljubnika.

Ključne riječi: seksualnost, judaizam, religija, brak, kontracepcija, abortus, masturbacija, nevjera, homoseksualnost.

Uvod

U ovome radu želim prikazati i objasniti seksualnost sa stanovišta judaizma. Pojam judaizam i sam zahtijeva pobliže objašnjenje; iznijeta su i objašnjena stajališta ortodoksnog judaizma, s posebnim napomenama o shvaćanjima i propisima sa stajališta konzervativne i reformističke struje u judaizmu. [1]

Potrebno je objasniti i neka kriva shvaćanja određenih običaja vezanih uz brak, točnije, običaja «kupovanja mlade» i ugovorenog braka. Ima li seksualnost istu ulogu i mjesto kao u kršćanskom društvu? Jesu li zabrane, ograničenja i tabui isti? Kako judaizam shvaća moderne stilove života čiji se utjecaj proširio na seksualno ponašanje i rušenje tradicija vezanih za brak i spolni život u njemu, feministički pokret koji je promijenio poimanje seksualnosti kao nečega rezerviranoga za muškarce, te na alternativne stilove života, dakle homoseksualnost, biseksualnost i transseksualnost [2] ? Je li kontracepcija dopuštena, i koji su njeni oblici dopušteni Židovima [3] ?

Budući da su temeljne vrijednosti judaizma brak i obitelj, ovaj je rad temeljen prvenstveno na seksualnosti unutar bračne zajednice, i u sferama problema povezanima s njom, kao što je na primjer problem preljuba.

1. Brak i položaj žene u braku

Dijete u judaizmu dobiva puna vjerska prava na početku puberteta; za djevojčice to je dvanaesta godina, dok je za dječake to godinu dana kasnije, u trinaestoj godini. Vjerska prava ne znače preuzimanje potpune odgovornosti za svoj život, već samo pravo i obvezu sudjelovanja u vjerskim ritualima i javnoj molitvi, za koje je potreban minjan, ili desetorica vjerski punopravnih muškaraca. Smatra se da je dijete, odnosno čovjek, spreman na ženidbu u osamnaestoj godini, iako se u prošlosti vjenčanje ugovaralo i prije te dobi. U ortodoksnih se Židova brak dogovarao (odnosno, u nekim se ortodoksnim zajednicama još uvijek dogovara) prije nego su djeca sazrijela dovoljno da bi mogla shvatiti i sudjelovati u dogovaranju braka i biranju životnog, bračnog partnera. Budući bračni par ima pravo prigovora na odabir svojih roditelja, iako se to u praksi rijetko događalo, tako da je konačna odluka o braku zapravo na roditeljima. Ipak, budući se mladenci prije vjenčanja moraju vidjeti barem jednom, te je u slučaju da su fizičkim izgledom odbojni jedno drugome vjenčavanje zabranjeno.

U židovskoj su bračnoj tradiciji važnu ulogu odigrali šadhani, ili bračni posrednici. Šadhani su osobe oba spola koje posreduju u ''spajanju'' mladih ljudi u cilju sklapanja braka, i za to, u slučaju uspješnog sklapanja zaruka, a kasnije braka, dobivaju financijsku naknadu za obavljeni posao.

Prevladava mišljenje kako je židovstvo u svakoj sferi života poslovno nastrojeno, čemu pridonose i običaji vezani uz vjenčanje. Osim plaćanja usluga šadhanu, i dogovaranja braka koje izgleda kao da je u pitanju posao, a ne pitanje emocija, tu je i jedan od tri postupka stjecanja supruge, kako se to u Talmudu navodi: pologom novca, spolnim odnosom i/ili ugovorom. U prvom slučaju, novac se daje ocu mladenke, ali ne kao simbol kupnje mladenke, već taj novac služi mladenki u slučaju razvoda braka ili smrti supruga, kada se smatra da žena ostaje bez prihoda, budući da u braku muškarac ima obvezu uzdržavanja supruge. Ukoliko je par imao spolni odnos, a nije u braku, muškarac ima obvezu oženiti se ženom s kojom je taj odnos imao, te dati polog novca ocu novopečene mladenke. Bračni ugovor, ili ketuba, sklapa se pri sklapanju braka, a njegova je uloga odrediti obveze i prava obiju strana. U njemu su navedena i ženina prava na podmirivanje njenih potreba od strane supruga: njena tri osnovna prava su pravo na hranu, zaklon i pravo na zadovoljenje njenih seksualnih potreba. Tako suprug mora supruzi osigurati barem podmirivanje osnovnih materijalnih (u što se ubraja i lijepa odjeća), ali i seksualnih potreba.

Ženske se seksualne potrebe smatraju jednakima onima muškaraca, pa Mišna, djelo-komentar Talmuda navodi i konkretne slučajeve i prilike u kojima se od muškarca očekuje da ima seksualne odnose sa suprugom, naravno, uz njenu volju i pristanak. Žena ima pravo određivanja načina provođenja odnosa, dakle frekvencije, poze u kojoj se odnos provodi, itd., a muškarac mora paziti da odnos zadovoljava i ženu, a ne samo njega. Talmud čak kaže i da bi muškarac seksualni odnos trebao započeti predigrom kojoj je cilj uzbuđivanje partnerice, te da je, u okvirima propisa, paru dozvoljeno u krevetu raditi što žele i što ih zadovoljava.

Muškarcu je apsolutno zabranjeno prisiljavanje supruge na seksualni odnos, kao i pristupanje odnosu u alkoholiziranom stanju. Nadalje, zabranjeno mu je započeti, odnosno zatražiti seksualni odnos usred svađe bilo koje vrste, uskratiti joj pravo na odnos (osim u razdoblju obredne nečistoće, o kojoj se govori dalje u tekstu) ili se koristiti odnosom, odnosno njegovim neprovođenjem za rješavanje razmirica ili kao kaznom. U slučaju da muškarac mora na put, očekuje se od njega da sa suprugom ima odnos noć prije odlaska na put, naravno, ukoliko to ona želi, tako da ona bude što manje zakinuta njegovim obavezama.

1.1. Obredna čistoća i seksualnost u braku

Rabinski stav prema seksualnosti je sljedeći: seksualnost je Božji dar čovjeku, ali i životinjama. Čovjek je na višem stupnju svijesti i spoznaje od životinja, stoga to mora pokazati i svojim postupcima. Seksualni nagon ima pozitivnu ulogu u životu čovjeka ako je zadovoljen na odgovarajući način, mjestu i vrijeme, te ako je zadovoljen u sklopu bračne zajednice. Spolni odnosi na sveti, sedmi dan tjedna, Šabat [4] , smatraju se osobito pohvalnim djelom koje pridonose zbližavanju supružnika, a time utječu i na cjelokupnu obiteljsku atmosferu.

Na seksualne se odnose ne gleda samo kao na čin kojemu je jedini cilj prokreacija, produženje vrste, već kao i na sredstvo uživanja i zbližavanja supružnika; ipak, na seksualni se nagon gleda kao na nagon koji čovjeka najlakše i najsnažnije može navesti na grijeh i skretanje s Božjeg puta. Od čovjeka se očekuje da u zadovoljavanju seksualnog nagona ne pretjeruje i da se drži propisa o obrednoj čistoći koji su doneseni u svrhu posvećivanja ljudskog tijela, a time i rješavanja čovjeka od animalne sfere koju nagoni, a među njima i seksualni, donose.

Propisi o obrednoj čistoći, u uskoj su vezi s menstrualnim ciklusom u žena. Naime, krv se smatra tekućinom života, i smatra se da ona pripada Stvoritelju [5] . Žena se u razdoblju menstrualnog krvarenja smatra obredno nečistom, nida, te je muškarcu zabranjeno imati seksualne odnose s njom. Osim redovitog ciklusnog krvarenja, pod ove odredbe spada i krvarenje uslijed porođaja, bolesti i defloracije ili razdjevičenja žene pri prvom seksualnom odnosu. Ove zabrane potječu iz doba prvog jeruzalemskog Hrama (10.st.p.n.e.), kojeg je dao sagraditi kralj Salamun (ili Solomon), a u njemu je bio kovčeg koji je sadržavao kamene ploče s Deset Božjih zapovijedi. Prije dolaska na molitvu u Hram, muškarci su se morali uroniti u mikve, kupelj čija je namjena duhovno čišćenje prije molitve, radije nego fizičko čišćenje. Obred takvog očišćenja služio je kao razdvajanje svakodnevnog, materijalnog i obredno nečistog od svetog, duhovnog i mističnog u Hramu i aktivnostima u njemu.

Žena je nida za vrijeme trajanja menstrualnog krvarenja (smatra se da ono traje sedam dana), te pet dana nakon prestanka istoga. Tih pet dana služi sigurnosti da je žena prestala krvariti, a nakon razdoblja menstrualnog krvarenja i dodatnih sedam dana, žena se uranja u mikve kako bi opet postala obredno čista, što omogućava nastavak seksualnih odnosa. U ortodoksnih se sljedbi za vrijeme ženine nečistoće izbjegavaju bilo kakvi dodiri supružnika, pa i oni koji nemaju veze sa seksualnima, kao i spavanje u istome krevetu, budući da to može dovesti do slučajnog dodirivanja u snu. Postoji čitav niz zabrana vezanih uz ovo razdoblje nečistoće, i izložene su u opširnim priručnicima i brošurama. Ovakvo razdvajanje ima dvije važne funkcije: u ovakvim uvjetima (dvanaest dana zabrane dodira) par zajedničko vrijeme provodi u razgovoru, gradeći vezu drukčije prirode od seksualne, a seksualni se odnosi (ako uzmemo prosječne vrijednosti; trajanje krvarenja 7 dana, 5 dodatnih, a za trajanje cijelog ciklusa 28 dana) obnavljaju nakon najmanje 12 dana apstinencije, i to baš u plodnome razdoblju ciklusa.

Kontracepcija i abortus

Poimanje seksualnosti u judaizmu uvelike je obilježeno dvjema zapovijedima (ako ih tako možemo nazvati): «Plodite se i množite!» (Stvaranje, 1:28), te zabranom rasipanja sjemena. Spolni se odnosi u braku nakon razdoblja odvojenosti zbog obredne nečistoće obnavljaju baš u plodnome razdoblju, što za posljedicu može imati veći broj djece no što si bračni par može priuštiti. Kako sam već spomenula, judaizam shvaća seksualnost ne samo u kontekstu prokreacije, već i u kontekstu uživanja koje ne mora za posljedicu imati trudnoću, pa su tako kontracepcijska sredstva, barem ona koja ispunjavaju zahtjeve propisane vjerskim zakonima, dopuštena. Rasprava se ne vodi o tome je li ili nije dopušteno koristiti kontracepciju, već u kojim je uvjetima to dopušteno.

Smatra se da je par ispunio naredbu o množenju kada je stvorio barem dvoje djece, različitog spola. Nakon toga par može nastaviti imati seksualne odnose iako im svrha nije začinjanje djeteta, dakle, dozvoljeni su seksualni odnosi u neplodnom razdoblju ciklusa (osim kad je žena u stanju nida) i u razdoblju menopauze, a shvaćanje takvih neplodnih odnosa je da zadržavaju stabilnost braka, te sprječavaju nevjeru kao posljedicu neispunjenja seksualnih potreba u braku.

Kao metode kontracepcije zabranjene su sve metode koje uključuju rasipanje sjemena, dakle ejakulaciju izvan vagine ili sprječavanje istog (coitus interruptus, kondom i femidom, ženski kondom) , ili pak njegovo uništenje (kontracepcijski gel i pjena, te dijafragma korištena u kombinaciji s istima). Mišljenja o spirali, materičnom umetku, su različita među rabinskim autoritetima, budući da ne postoji jedan glavni autoritet kao ekvivalent Papi u katoličanstvu. Metode koje trajno onesposobljavaju fertilitet muškarca i/ili žene, kao što je podvezivanje jajnika i sjemenovoda (vazektomija), apsolutno je zabranjeno, čak i na životinjama.

Stajalište judaizma prema abortusu različito je od kršćanskog stajališta. Naime, pobačaj (abortus) nije izjednačen s umorstvom, iako se drži teškim grijehom; postoje čak prilike u kojima je dopušten i gotovo obavezan. Neke od takvih prilika su one u kojima je majčin život ugrožen trudnoćom, pa je potrebno obaviti pobačaj kako bi se sačuvao majčin život, fizičko ili psihičko zdravlje, te u slučaju da je plod deformiran. Takav je postupak izjednačen s bilo kojom drugom medicinskom intervencijom u svrhu spašavanja života, a postojeći se život smatra vrjednijim od onog koji je začet, i čija je budućnost pomalo neizvjesna. Fetus se ne smatra osobom sve do trenutka poroda u kojem mu je većina tijela izašla iz majčinog. U Tori nema izričite zabrane pobačaja, ali dopuštenja ženi da odlučuje o fetusu u njenome tijelu.

«Jedina referenca na pobačaj možda je u knjizi Izlaska 21,22, gdje se propisuje novčana odštetna kazna čovjeku koji udarcem izazove uništenje ploda trudne žene, a iznos odštete pripada suprugu, zbog gubitka potomka.» (Koš,1999:205)

Neki rabinski autoriteti dopuštaju pobačaj i u slučaju da je trudnoća posljedica silovanja žene od strane muškarca koji joj nije suprug, pa je tako začeto dijete teoretski plod preljuba. Pobačaj nije dopušten zbog toga što je dijete neželjeno, ili zbog materijalne nemogućnosti roditelja da ga uzdržavaju.

Pitanje koje se neminovno nameće u eri straha od AIDS-a je pitanje kondoma. Kondom je prerasao tako iz metode kontracepcije u metodu očuvanja zdravlja, pa je, poštujući rabinsko mišljenje da je postojeći život u kritičnim situacijama spasiti od onog koji je na neki način tek u nastajanju, zanimljivo pitanje je li dopušteno njegovo korištenje u tu svrhu. Rabinski autoriteti se još uvijek spore oko toga, te mišljenja značajno variraju, budući da je takva zaštita potrebna pretežito u odnosima koji uključuju ljude koji nisu u braku.

Temelj judaizma je obitelj, pa on tako ne shvaća celibat vrednotom, kao što ga to katoličanstvo shvaća. Rabinima je dopušteno vjenčavanje, a za muškarca se smatra da je bez žene nepotpun i zakinut; u vrijeme prvog Hrama vrhovni svećenik nije mogao biti neoženjen. Iznimke su zaista rijetke, i celibat je u tom slučaju bio dio nekakvog zavjeta, no ljudi su ipak poticani na vjenčanje i rješavanje seksualnog nagona u bračnim odnosima.

3. Prijebračni, vanbračni odnosi i preljub

Vanbračni i predbračni spolni odnosi strogo su zabranjeni, a preljub se smatra jednim od tri najteža grijeha u judaizmu, od kojih su druga dva umorstvo i idolopoklonstvo. Težinu im daje mogućnost začinjanja djeteta koje bi po vjerskim zakonima bilo zakinuto u svojim pravima, iako samo nije krivo za okolnosti svoga začinjanja. Preljub je zabranjen dvjema Božjim zapovijedima, sedmom («Nećeš počiniti preljuba!») i desetom («Nećeš poželjeti žene bližnjega svoga, ni kuće, ni polja, sluge niti sluškinje njegove, goveda ni magarca, niti ičega što je bližnjega tvoga!».

Kao i u drugim tradicionalnim zajednicama, cijeni se djevičanstvo mladenke, iako judaizam prepoznaje i dopušta razvod. Pravilno i pravomoćno razvedeni supružnici slobodni su zasnovati novu bračnu zajednicu s nekim drugim po okončanju parnice u kojoj vjerski sud ipak pokušava navesti par da se pomiri i riješi probleme. Da bi razvod bio valjan, ženi ili njenom pravnom zastupniku mora biti predan get, dokument o razvodu. U slučaju komplikacija, odnosno u slučaju da je muž nedostupan ili ne želi dati ženi razvod, postoje načini prisiljavanja muža na razvod ukoliko su ženini razlozi za razvod opravdani. Dok žena nema get svaka njena veza se smatra preljubništvom, a mogući potomak takve veze naziva se mamzer.

Masturbacija

Muška je masturbacija zabranjena zbog rasipanja sjemena, dok se ženska zbog nekršenja te zabrane gotovo i ne komentira u Talmudu, smatra se gotovo nevažnom pojavom koja potpada pod nečiste misli. Nepostojanje dijelova Tore u kojima se izričito brani ženska masturbacija ne znači da je ona dopuštena; kao što je prije rečeno, ne postoje ni dijelovi koji se odnose na pobačaj, a opet su zabrane i odredbe o pobačaju regulirane u Talmudu, u kojem se komentira Tora, i izvlači etički kodeks i razmišljanja o moralno ispravnom djelovanju. Zabrana rasipanja sjemena potječe iz knjige Stvaranja, 38:8-10, iz priče o Onanu, koji je, ne želeći postati otac djece udovice svoga brata, zapravo proveo coitus interruptus u tom odnosu. Iz nepravilnog tumačenja tog dijela dolazi termin onanija kao sinonim za masturbaciju. Masturbacija je dopuštena samo u jednoj iznimnoj situaciji; kada se sjeme koristi za in-vitro oplodnju supruge muškarca čije je sjeme. Tada se ona ne smatra rasipanjem sjemena, budući da je namjena tako dobivene sperme začinjanje novoga života.

Homoseksualnost

Kod homoseksualizma u judaizmu situacija je slična kao i s masturbacijom; muški homoseksualizam smatra se teškim grijehom, dok se ženski jedva spominje; spada u domenu nečistih misli i bludnih radnji. Razlog je ovakvoj razlici još jednom zabrana rasipanja sjemena. Oralni i analni odnos su zabranjeni i u heteroseksualnom odnosu kao nereproduktivni. Dodatnu odbojnost prema homoseksualnim odnosima donosi i činjenica da je su takvi odnosi, čini se, bili česta i uobičajena praksa u Egiptu u kojem su Židovi bili robovi. Ženski su homoseksualni (lezbijski) odnosi također zabranjeni, iako ih Tora nigdje izričito ne brani kao što to brani muškarcima u Levitikusu 18:22; «Nećeš leći s muškarcem kao sa ženom». Za homoseksualni je odnos u Tori propisana smrtna kazna za oba prekršitelja, no takva se kazna ne provodi već dugi niz stoljeća. Kazna smrću propisana je još i za preljub i incest, koji se također smatraju teškim grijehom.

Homoseksualnom se članu zajednice ne odriče pripadnost zajednici, i ima ista prava kao i heteroseksualni članovi zajednice. Sam homoseksualni nagon, tj. želja za homoseksualnim odnosom, nije grijeh; on postaje grijehom tek kad se realizira u seksualnom odnosu. Pojedinac koji takav nagon ima, a suzdržava se od njegovog ispunjenja u odnosu ili svoj seksualni nagon ispunjava u heteroseksualnom odnosu, smatra se dostojnim većeg poštovanja od čovjeka koji ga nema, pa se ne mora ni boriti s takvim nagonom. Ipak, pritisak na homoseksualne ortodoksne vjernike da stupe u brak s osobom suprotnog spola zbog tradicije, kao i na dobar dio konzervativnih, učinio je svoje, pa se procjenjuje da 15-20% takvih osoba ulazi u brak koji se na kraju ili razvrgne, ili traje, ali u njemu nema ljubavi. Popularizaciji ovog dugo prešućivanog problema u židovskoj zajednici, i debati oko istog, pridonio je ortodoksni rabin Steven Greenberg, koji je 1999. priznao da je homoseksualac, i od tada se bori za prava homoseksualaca. Mnogi rabini tvrde da je homoseksualizam nespojiv s zakonima Tore, te da čovjek ne može u isto vrijeme biti i ortodoks i homoseksualac. Rasprava se nastavlja.

Transseksualizam i transvestitizam su također zabranjeni; prvi kao zadiranje u Božje djelo, posebno kad se radi o kirurškoj promjeni spola, a drugi se kosi sa zakonima prema kojima je muškarac muškarac, a žena žena. Ortodoksnim je ženama, na primjer, zabranjeno nositi hlače, budući da se hlače smatraju muškim odjevnim predmetom, pa je muškarcima definitivno zabranjeno nositi odjeću koja se smatra ženskom.

Stajalište reformiranog židovstva je, naravno, blaže i liberalnije u svojim shvaćanjima, pa neke zajednice (u SAD-u i zapadnoj Europi) vjenčavaju istospolne parove, prihvaćaju žene i homoseksualce za rabine. Problem kod homoseksualizma i rabinske službe javlja se na polju autoriteta, budući da rabin mora biti primjer ispravnog života po zakonima Tore. Po današnjim liberalnim shvaćanjima seksualnosti nema ničeg neispravnog i nenormalnog u homoseksualizmu, a sam pojam normalno i nenormalno je, kao što to sociologija pokazuje, vrlo sklizak teren.

6. Incest, prostitucija i perverzije

Incest je strogo zabranjen Torom, i spada u najteže grijehe koje čovjek može počiniti. Prostitucija je također zabranjena iz moralnih razloga, i eventualnih problema oko očinstva djeteta koje se u takvome odnosu može začeti. Budući da se židovstvo, pripadnost židovskoj vjeri i nacionalnosti prenosi po majčinoj liniji, jako je važno očinstvo, a njime i prava koje dijete dobiva po ocu.

U židovskoj tradiciji prostitucija je posebno omražena zbog njene istaknute uloge u idolopokloničkim, poganskim obredima. U Ponovljenom zakonu 23:18, Tora kaže: «Neće se izraelićanska žena baviti obrednom prostitucijom, niti jedan izraelićanski muškarac» (preuzeto iz Koš, 1999:200). Naravno, svaki oblik prostitucije, a ne samo obredni, je strogo zabranjen, a odredbe o njoj i kaznama za prijestupnike propisane su u Talmudu, i obično su jako teške.

Spolni odnos sa životinjom je, naravno, jako težak grijeh, i uz incest, preljub i homoseksualnost, kažnjavao se smrću, što propisuje Levitikus 20:15-16. Smatra se da je takav odnos oskvrnuće ljudskog tijela i prirode, a samim time i Božjeg djela stvaranja, budući da je On iz nekog razloga čovjeka učinio čovjekom, a životinju životinjom.

Moguće perverzije, odnosno onog što smatramo perverzijama danas, obično su regulirane drugima zakonima, kao što su zabrana rasipanja sjemena, zabrana nošenja ženske odjeće muškarcima, zabrana spolnog odnosa koji uključuje više od dvije osobe različitog spola. Zanimljivo, u davnim vremenima (a u teoriji i danas), bilo je dopušteno poliginija, ali ne i poliandrija. Ipak, seksualni odnosi u takvoj bračnoj zajednici provođeni su odvojeno, i zabranjeno ih je bilo provoditi u onome što se danas popularno naziva «trojka». Poliandrija je zabranjena zbog problema očinstva i prava koja po ocu dijete dobiva.

Zaključak

Današnji je svijet moralno i etički obilježen Biblijom, čija je osnova Tora (Petoknjižje, grč. Pentateuh, hebr. Tanah). U Tori su iznesena osnovna moralna načela, pa se tako ona, uz varijacije u tumačenju i provođenju, smatraju temeljem moralno ispravnog postupanja u judaizmu, kršćanstvu i Islamu. Takve male varijacije u tumačenjima čine razlike u vjerama, pa tako i odnosu prema određenim seksualnim ponašanjima i pravilima. Ono što je svima zajedničko je da seksualnost mora biti usmjerena prokreaciji, a sva ponašanja koja nisu uobičajena (bilo bi pogrešno koristiti termin ''normalna'', posebno kada se govori o homoseksualnosti), obično se smatraju pogrešnima i podložnima kažnjavanju. Ovisno o osobnome stajalištu, nekome je stajalište jedne vjere racionalnije i prihvatljivije od stajališta druge vjere, a po sentenciji starih Rimljana, o ukusima se ne raspravlja.

Literatura

1. Koš, Julija: «Alef bet židovstva», vlastita naklada, Zagreb, 1999.

2. Blasz, R. Elijohu: «Code of Jewish Family Purity», Committee of JFP, New York, 1976. (9th Edition)

3. Trepp, Leo: «The Complete Book of Jewish Observance», Behrman House, Inc./Simon&Schuster, New York, 1980.

4. Abramson, Paul R.; Pinkerton, Steven D.: «O užitku», Jesenski i Turk / HSD, Zagreb, 1998.

5. «Encyclopaedia Judaica», Jerusalem, 1972.

Summary

Sexuality in Judaism is limited by two important rules, «Be fruitful and multiply!» (Genesis, 1:28), and the one forbidding the spilling of semen. There are several stands on questions regarding sexuality; it depends mostly on what particular movement of Judaism, Orthodox, Conservative or Reform, is consulted. The Orthodox stand is the most rigid and conservative, and the Reform stand is the most liberal and least rigid. Orthodox Judaism demands separation of sexes in certain daily activities, and therefore sexual separation of their social roles, while Reform Judaism has grown into a unisex culture through its liberalism. The very basis of sexuality in Judaism is the institution of marriage, so the spouses must keep their ritual purity, which is proscribed by the Nidah law. Women play an important role in Judaism, and have same rights as men on the field of sexuality; women are not denied their right to sexual pleasure. Masturbation is prohibited because of the prohibition of the spilling of semen, and so is every sexual activity which cannot lead to the conception of a child (homosexual, anal and oral heterosexual intercourse). Male homosexuality is considered a grave sin, due to the fact that it involves the spilling of semen. Even though in the ancient times the sentence for homosexual intercourse was capital punishment, nobody was sentenced to it for centuries. Homosexuality as a sexual orientation is not a sin if the person in question does not have a homosexual intercourse. Abortion is a grave sin, but there are certain circumstances in which it is allowed, even desirable; in circumstances when the mother's physical or mental health is endangered by the pregnancy, and when the child was conceived in the act of rape by a man which is not the future mother's husband. Adultery is also a very grave sin, and the spouse of the adulterer is obliged to divorce the adulterer.